Frendli




Po nekom nepisanom scenariju života , da bih se protresao ili oživeo treba da mi se desi neka osoba.
I to obično u startu nije baš bajno.
E tako je i sa njom...
Kada sam je "upoznao" jedino što sam pomislio je da je tu sa nekim ciljem.
Sklanjao sam pogled izmedju zidova radoznalosti i smrznutog stomaka kada se pojavi.
Jer znam da smo na isti način došli na svet, ali naši antagonizmi su mnogo dublji nego što imam papira.
Zbog nje sam u startu bio sve ono što nisam ja.
Zbog nje sam bio drzak, bezobrazan, i naprasit, a priroda mi je sve samo ne takva.
I svakakav sam bio misleći da je...Ma nema veze.
A nije, nekada bih pojeo sopstveni jezik zbog količine drskosti prema njoj u startu.
I opet sve što sam napisao nije ništa specijalno,zar ne?
Pa...
Ona je osoba zbog koje mi imenica "djubre" im mmmm efekat.
Zbog nje sam za drvo zavezao starog sebe i napustio džunglu.
Zbog nje sam počeo da se menjam na način koji sam ignorisao od samog početka.
Zbog nje brojim do 137 pre odgovora na provokaciju.
Zbog nje sam uhvatio sebe da šetam razmišljajući o svakoj reči, a kamoli koraku koji napravim.
Zbog nje sam nešto što nikada bio nisam.
Zbog nje ponavljam pesmu o njenom gradu bar 50 puta dnevno..
Zbog nje je i ovaj tekst koji pišem sa dve knedle u grlu ne znajući da li će joj se svideti.
Dosta o trećem licu.
Ovo je zbog tebe.
Hvala ti.
Hvala što si stavila lisice na sve ono što nije valjalo kod mene.
Hvala što me verbalno tučeš pendrekom kada kažem onu reč viška.
Hvala ti što si tu.
Što se mene tiče, bila u mestu gde si rodjena, bila ispred mene, ili Demokratskoj Republici Kongo, dok sam živ bićeš čuvana kao Gvantanamo.
Hvala ti za sve.
Mirno spavaj i hodaj frendli, jer...Tri i po sata od tebe postoji neko ko bi obrisao patos sa svima u prečniku od 100 kilometara samo da ti trepavica zafali.
 

Коментари